<<

 

“Licna ? Karta” / “PERSONAL ? ID ? CARD”, digital video, 2002

 

 

    Do kraja devetnaestog veka institucije nisu imale pouzdane podatke za identifikaciju pojedinca. Tokom devete decenije XIX veka Alphonse Bertillon je reformisao sistem kojim je zakon ustanovljavao identitet. Usavršio je sistem antropometričke klasifikacije koja omogućuje da se ustanovi identitet pojedinca - na bazi sedam telesnih mera.  Antropometrijske informacije su još podržane otiscima prstiju, opisivanjem boje očiju i fotografisanjem spreda i iz profila.  Ta iluzija da identitet kao takav postoji i da je moguće “uhvatiti” ga, beskrajno je podgrejana, krajem XX veka, (tačno jedan vek posle stvaranja policijskih identifikacionih dosijea) kompjuterizacijom celokupnog identifikacionog sistema.

 

Ukoliko je svrha legitimacije da identifikuje osobu onda je svaka legitimacija zasnovana na fotografiji u samom startu nelegitimna jer se fotografija odnosi na jedan određeni trenutak, ili na (samo) jedan sloj identiteta tog čoveka, i zato ne može biti validna tokom celog perioda važenja legitimacije. To je polazna osnova digitalnog videa “Lična ? Karta”, 2002 koji se sastoji od video-projekcije moje lične karte (u beskonačnom loop-u) na kojoj se veoma sporo, skoro neprimetno, fotografija mutira iz jednog sloja mog identiteta u drugi.

 

 

 

"Ispod ove maske nikada neću prestati da nosim sve ove druge maske".

Claud Cahun